Drugi mozak - ABDOMEN

 Abdomen ili trbuh je svemir u središtu tijela. 

Upravo tim dijelom, dugo smatranim prozaičnom nakupinom iznutrica, upravlja “drugi mozak”. Probavni trakt obavija 100 milijuna živčanih stanica-više nego što ih se nalazi u kralježničnoj moždini. Taj splet  živaca, često nazivan “enteralni živčani sustav”, zaokuplja pozornost sve većeg broja znanstvenika:oni na njega gledaju kao na pandan središnjici smještenoj u lubanji. Jer “trbušni mozak” proizvodi neuroprijenosnike i reagira na psihoaktivne droge. Funkcionira dijelom neovisno i odašilje u mozak mnogo više signala nego što ih iz njega prima. Može oboljeti i razviti vlastite neuroze. Osjeća, sudjeluje u razmišljanju, sjeća se -i dopušta nam da donosimo odluke intuitivno , “iz trbuha”.

Utvrđena je zapanjujuća biološka sličnost na staničnoj razini između cerebruma i abdominalanog mozga. Poput središnjice u lubanji i trbušni mozak pravi je majstor istančana utjecaja. Između razuma i spontanih odluka iz trbuha ne postoji proturječje nego međusobno nadopunjavanje.

Oduvijek su ljudi svih kontinenata i kultura naslućivali – sjedište svih osjećaja nalazi se u središtu tijela. Svoju slutnju pretočili su u riječi smišljajući izreke u kojima su trbuh proglašavali  pupkom svijeta ili simbolom života,u središtu tijela, gdje nam pri velikom uzbuđenju lepršaju leptirići, a od sreće i radosti blago nas prolaze trnci. Tamo gdje intuitivni osjećaji dovode do zadovoljavajućih odluka. Tamo gdje se očituju negativne posljedice preopterećenosti, gdje srdžba sjeda na želudac, gdje strah uzrokuje podrhtavanje a osjećaj gađenja pojačava se sve dok ne dovede do povraćanja.

Peristaltički refleks ili “zakon crijeva” kaže nam da crijeva valovitim pokretima mišića guraju sadržaj uvijek u istom smjeru, od oralnog prema analnom. Znanstvenici su dokazali da za taj fenomen nije potrebna veza sa središnjim živčanim sustavom, to znači da su za to odgovorni živci unutar utrobe- lokalni živčani mehanizam.

Podjela sive tvari događa se još za vrijeme razvoja zametka: prilikom formiranja neuralne cijevi i neuralnog grebena, dio živčanih stanica biva obuhvaćen lubanjom , a ostatak se smješta u trbušnu šupljinu i ostale dijelove tijela. Zbog čega se živčane stanice sele u trbušnu šupljinu? Neurofiziolozi kažu da je to zato što ne možemo baš sve uskladištiti u glavi.

Najveća nakupina živčanih stanica izvan glave obavlja mnogo više od nadgledanja probavnog procesa, koji je sam po sebi iznimno složen. Za 75-godišnjeg životnog vijeka kroz probavni sustav  prođe više od 30 tona hrane i 50.000 litara tekućine koju treba analizirati, odvojiti potencijalne opasnosti i otrove te izvršiti pretvorbu energije.

Drugi mozak jamči preživljavanje tijelu i duši.On je izvor psihoaktivnih tvari koje su usko povezane s raspoloženjem-poput serotonona, dopamina i opijata. Tu se proizvode i benzodiazepini, kemikalije zahvaljujući kojima lijekovi poput valiuma imaju smirujuće djelovanje na organizam. Znači da trbuh na više načina hrani mozak u lubanji.

Posljedice kriznih situacija poput bolova ili straha od ispita ljudi osjećaju i u srednjem dijelu tijela: kada središnjica smještena u glavi svjesno ili nesvjesno detektira opterećenje nastalo zbog napetosti i straha, obraća se preko specijaliziranih imunoloških stanica smještenih u crijevima svojim trbušnim satelitima. Oni pak ispuštaju upalne tvari poput histamina, koji aktiviraju živčane stanice probavne cijevi i potiču ih na reakciju te one na posljetku uzrokuju stezanje mišićnih stanica. Rezultat su grčevi i proljev.

Abdominalni mozak najbolje  uči dok je mlad. Jer poput cerebruma nastavlja sazrijevati i nakon rođenja; najmanje prve 3 godine života traje oblikovanje i razvoj. “Doživljaji” koje crijeva prožive u ranom djetinjstvu mogu utjecati na “osobnost” obaju mozgova. Izraženi ili dugotrajni strah ne ostavlja tragove samo u glavi nego i u probavnom traktu. Znači li to da tjeskoba i strah dolaze iz crijeva? Znanstvenici kažu da u tome ima puno više istine nego što se može egzaktno dokazati. Rezultati pokazuju da a se u trbušnom mozgu skriva “jezgra depresije” i da se u trbuhu “generiraju raspoloženja. Kao što mučni osjećaj gladi i ugodna zasićenost svjesno utječu na nečije raspoloženje, tako si možemo predočiti i intenzivnost nesvjesna utjecaja na našu svakodnevicu.

Abdominalni mozak i ostali tjelesni podražaji imaju utjecaj ne samo na naše osjećaje nego i na naš razum. U području prednjeg moždanog režnja postoji područje na kojem se očituje trenutačno stanje organizma, svojevrsni detektor svega što se odvija od glave  naniže, pogotovo u trbuhu. Taj tjelesni monitor prati predodžbe i misli i obilježava ih kao ugodne ili neugodne, takvi somatski markeri predstavljaju osnovu za donošenje odluka. Pomažu u razmišljanju i navode odluke u određenom smjeru. Ako su za to zadužena područja mozga uništena, ljudi unatoč visokoj inteligenciji nisu sposobni donositi odluke, osjećaji im više ne mogu ništa savjetovati.

U skladu s tim emocije nisu ništa drugo doli srž naših životnih iskustava zapisanih u tijelu, pohranjena ponajprije u trbušnim reakcijama. Svaki put kad se crijeva stegnu ili kada odašilju neuroprijenosnike, svi se podaci preko vagusa prosljeđuju prema gore. U mozgu se oblikuju u osjećaj slabosti ili ushićenosti, umora ili živahnosti, u dobro ili loše raspoloženje.

U tako velikoj količini živčanih vlakana koja povezuju trbušni mali s velikim gornjim mozgom vidi se korelat između ljudskih trbušnih osjećaja i intuicije. Ona nastaju kao posljedica međudjelovanja dvaju prisno povezanih mozgova. Kao rezultat znanstvenici pretpostavljaju postojanje “banke sjećanja i osjećaja” u cerebrumu, u kojoj se prikupljaju sve reakcije podaci prispjeli iz trbuha.

Prodiranje snažnih osjećaja u svijest ima biološko opravdanje i smisao, što ljudi bolje upamte strah ili radost, to će im idući put biti lakše donjeti ispravnu odluku.

Postoji još niz pitanja na koja treba odgovoriti ali već su danas svi stručnjaci za trbušni mozak uvjereni da znaju odgovor na jedno: da , u trbuhu postoji mudrost.

Preuzeto iz GEO.

Studija kaže da vakcine Covid-19 pružaju zaštitu trudnicama i dojiljama - i njihovoj novorođenčadi

Vakcine Pfizer / BioNTech i Moderna Covid-19 delotvorne su kod trudnica i dojilja, koje mogu preneti zaštitna antitijela na novorođenčad, pokazalo je istraživanje objavljeno u četvrtak u American Journal of Obstetrics and Gynecology.

Istraživači iz Opšte bolnice u Massachusettsu, Brigham-a i Ženske bolnice i Instituta Ragon iz MGH-a, MIT-a i Harvarda pogledali su 131 ženu koja je primila vakcinu Pfizer / BioNTech ili Moderna Covid-19. Među učesnicama 84 su bile trudne, 31 dojilja i 16 koje nisu bile trudna. Uzorci su prikupljeni između 17. decembra 2020. i 2. marta 2021.

Nivo antitela izazvanih vakcinom bio je jednak kod trudnica i dojilja, u poređenju sa ne-trudnicama. Nivo antitela bio je "zapanjujuće veći" od onog koji je posledica infekcije koronavirusom tokom trudnoće, primetio je tim.

"Čini se da ove vakcine djeluju neverovatno efikasno kod ovih žena", rekao je jedan od istraživača, Galit Alter, profesor medicine s Instituta Ragon.

Pored toga, tim je otkrio da su žene prenosile zaštitna antitela svojoj novorođenčadi, mereno u majčinom mleku i posteljici.

"Gotovo sve mame dobijale su prilično pristojan nivo antitijela za svoje bebe", rekao je Alter, koji je dodao da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se shvatilo koliko ta zaštitna antitela traju kod novorođenčadi.

Izvor: CNN

Enciklopedija za decu krije se u aplikaciji “Znak pitanja”

Besplatna edukativna mobilna aplikacija “Znak pitanja” svim korisnicima, a posebno najmlađima i deci sa smetnjama u razvoju, omogućava da na moderan način uče nove pojmove i svojevrsna je “digitalna enciklopedija”.

Jedinstvena je i po tome što je napravljena na srpskom jeziku, moguće je koristiti bez povezivanja na internet, a najmlađi pomoću simbola i znakova upoznaju svet oko sebe, tako da je ova aplikacija pogodna i za decu koja ne znaju da čitaju i pišu.

“Znak pitanja” poseduje i opciju “Child lock”, koja otežava detetu da izađe iz aplikacije i dođe do neprikladnih sadržaja u mobilnom uređaju.

Na ovoj aplikaciji kvizove mogu da prave i deca, kako bi se igrala sa svojim drugarima, roditelji dece kako bi im olakšali učenje određenih pojmova, ali i nastavnici u nastavnom procesu kako bi učenicima omogućili učenje metodom pokušaja i pogrešaka.

Kako se igraju kvizovi pomoću „Znak Pitanja“ app? Veoma lako, aplikacija vam postavlja pitanje pomoću tekstualne i govorne poruke, a vi izborom tačnog odgovora (koji je predstavljen slikom, tekstom i govornom porukom) prelazite na sledeće pitanje. Ukoliko je dat odgovor netačan, aplikacija ponavlja pitanje. Na ovaj način omogućava se neposredno učenje putem pokušaja i pogrešaka, dete možda nije dalo tačan odgovor, ali kada mu se pitanje ponovi, ono će znati koji odgovor nije tačan odgovor na postavljeno pitanje – učiće putem eliminacije.

Ono što „Znak Pitanja“ app čini drugačijom od drugih aplikacija koja se nalaze na tržištu je to što je besplatna i što se u svakom momentu kvizovi mogu prilagođavati.

A ono što „Znak Pitanja“ app čini jedinstveno je to što u njoj nema ni jedne tekstualne poruke, ona sa korisnikom komunicira pomoću simbola koje svakodnevno koristimo prilikom korišćenja mobilnih uređaja, tako da je intuitivna i mogu je koristiti i deca koja još uvek ne znaju da pišu (mogu da unose simbole, ili emoji umesto pitanja). A zbog toga što sa svojim korisnikom komunicira pomoću simbola ne postoje prepreke u korišćenju aplikacije, može je koristiti svako bez obzira na jezik koji govori.

„Znak Pitanja“ app je dostupna za Android i za IOS.

Izvor: OriginalMG

Zakon o finansijskoj podršci porodicama dece ometene u razvoju

E pa drugari evo jedne dobre vesti!

03.04.2019 na Skupštini RS usvojen je dodatak zakona o finansijskoj podršci porodici, a posebno se odnosi na roditelje dece sa teškim invaliditetom.

Evo o čemu se radi...
Do sada i sada je posebna nega deteta do pete godine deteta 100%.
To je regulisano Zakonom o zdravstvenom osiguranju.
Zakonom o radu je regulisano da roditelj deteta sa smetnjama i bolesnog deteta ima pravo na skraćeno radno vreme na manje od 50% i naravno 50% plate.
Ovo je Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
Do sada su roditelji teško bolesne dece starije od 5 godina, imali pravo na bolovanje u trajanju od 4 meseca jednom u kalendarskoj godini.
Plaćanje je 65% od plate, znaci kao klasicno bolovanje (dok je bolovanje do pete godine tesko obolele dece bilo 100%)
To je ukratko šta je do sad bilo.
A upravo usvojenim zakonom oni će imati pravo na bolovanje do 18-te godine starosti deteta ili do potpunog izlečenja sa naknadom od 100%.

Znači: Usvojen je Zakon o zdravstvenom osiguranju koji predviđa bolovanje roditelja teško obolele dece i dece sa oštećenjima CNS-a (mozga) do 18-te godine starosti deteta sa naknadom zarade u iznosu 100%. Iako zakon i dalje ne dozvoljava tuđu negu i pomoć i bolovanje u isto vreme do detetove pete godine, ovo je drugi zakon, koji možda bude drugačije gledan, te će roditelji od pete do 18-te godine deteta imati pravo na 100% platu i TNP...

Pitanje je kako će se dalje odigrati ali sam iskreno srećna zbog svih mališana i njihovih porodica.

Za Semru!

Zalivena prolećnim pljuskom žurila sam ka prijateljici Abidi koja me prethodnih dana pozvala u posetu jednoj devojčici. Okupirana nekim obavezama nisam stigla ni da se raspitam dobro o kome je reč, ali već na pomen bulozne epidermolize, odmah sam se setila ko je naše "dete leptir".

Za Semru sam čula preko medija, a tog dana sam imala priliku i da je upoznam. Na vratima nas je čekala Semrina mama, a u sobi pomalo stidljivo očekivala nas je Semra.

Ona je jedno veselo dete, puno radoznalosti i želje za igrom, koje provodi detinjstvo gledajući kroz prozor svoje vršnjake kako se igraju. Ne pridružuje im se, da je ne bi nehotice povredili. 

Tokom razgovora Semra nam je otkrila ko su joj omiljeni likovi iz crtaća, ko su joj drugarice, šta najviše voli da gleda i sluša, i govoreći sve to sa puno entuzijazma!

Na kraju ovog lepog druženja ponele smo sa sobom još jedno divno iskustvo i poznanstvo.

Semra od rođenja boluje od bulozne epidermolize. Deca koja imaju ovaj poremećaj nazivaju se "deca leptiri", zato što je njihova koža osetljiva poput krila leptira. Oštećenja su slična opekotinama  i svaki dodir, pa i onaj najblaži, dovodi do pucanja kože i stvaranja živih rana po celom telu.

Za svojih dvanaest godina, Semra je 87 puta bila pod totalnom anestezijom na VMA zbog previjanja i teških operacija koje traju po šest sati.

Trenutno, ova bolest nije izlečiva. Kako bismo ovoj hrabroj devojčici olakšali patnju i borbu sa  bolom, neophodno je da joj obezbedimo specijalne gaze kojima se svakodnevno previja, kao i ostali potrošni medicinski materijal za negu.

Pomozimo Semri! Upišimo 306 i pošaljimo SMS na 3030. Njoj možemo pomoći uplatom na dinarski ili devizni račun, kao i putem linka e-doniraj.

Uplati na račune: 

Dinarski: 160-469672-82

Devizni: 00-540-0002125.6

IBAN: RS35160005400002125658

Olakšajmo Semri život! Budimo humani!

Humani Bazar u Novom Pazaru

Humani bazar je projekat Studentskog parlamenta Državnog univerziteta u Novom Pazaru, zamišljen kao jedna divna kreativna radionica u saradnji sa Centrom za pomoć MNRO (mentalno nedovoljno razvijenih osoba), gde studenti Državnog univerziteta i mladi aktivisti zajedno za korisnicima Centra izrađuju zanimljive rukotvorine, doprinoseći razvoju njihove kreativnosti, motorne sposobnosti, samostalnosti, druženju i inkluziji.


Do sada su radionice trajale po dve nedelje i nakon toga bi se upriličila izložba napravljenih rukotvorina uz slobodnu prodaju svih predmeta, dok se za 20 najboljih predmeta organizovala aukcija na kojoj su mogli učestvovati svi.

Učešće u Humanom Bazaru garantuje jedno divno iskustvo, puno novih prijateljstava i utisaka, a obzirom da je cela akcija humanitarnog karaktera, neminovno je da će se svako osećati lepše kad pomaže onima koji samo žele „da žive sa nama, a ne pored nas“.
Vidimo se i ove godine!

Jedan deo grupe studenata DUNP-a sa prošlogodišnje radionice

Deo atmosfere sa prošlogodišnje izložbe Humanog Bazara

Studenti i organizatori 

Više informacija o samom projektu možete saznati na zvaničnoj stranici projekta www.fb.com/humanibazar.

Roboti mogu da pomognu deci da se uključe u rehabilitaciju

Svako ko je prošao bilo kakvu intenzivnu fizikalnu rehabilitaciju, zna za frustraciju, dosadu i neprijatnost koja dolazi sa stalnim ponavljanjem vežbi danima, nedeljama i čak mesecima. Za malu decu i njihove porodice, rehabilitacija je često traumatičan i emotivan period.
Fizioterapeuti i lekari treba da budu veoma vešti u motivisanju dece, ali takva motivacija iziskuje veliku posvećenost i resurse. Čak i uprkos njihovim najboljim naporima, ne daju sve sesije pozitivne rezultate.
Pojava društvenih robota dovodi do pojave novih mogućnosti u pedijatrijskom zdravstvu.

Robot pomagač

Sa samo 58 centimetara visine i opremom od niza senzora, NAO je idealan kandidat za angažovanje i motivaciju dece tokom rehabilitacije. KAo motivator NAO pruža i verbalno ohrabrenje i iskušenja deci kroz obećanje nagrada na kraju vežbi, kao što su igre, ples, muzika i vicevi.

Čak i pored svih aktivnosti koje ovaj robot može da obavlja, postavlja se pitanje da li to može da zameni fizioterapeuta?
Nažalost, ne. Ali je vrlo dobra kombinacija robot-terapeut u rehabilitaciji dece.