Radna terapija je vrsta tretmana koji je usmeren da pomogne deci (i odraslima) kako bi poboljšali kvalitet svog života kroz različite aktivosti. Terapija se sprovodi kroz niz aktivnosti odabranih isključivo na osnovu interesovanja i sposobnosti samog korisnika. Osim obučenih stručnjaka (defeklologa, pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, lekara…) roditelji, bake, deke, učitelji i svi ostali u koje dete ima poverenje mogu biti odlični terapeuti. Zapravo je saradnja porodice ključna u procesu sprovođenja radne terapije, jer je roditelj taj koji najbolje poznaje svoje dete, njegove želje, potrebe i interesovanja.
Kome je okupaciona terapija namenjena?
Radna terapija je odgovarajući vid terapije za:
- decu sa razvojim poteškoćama(Autizam, Pervazivni razvojni poremećaji, Retov sindrom, Aspergerv sindrom);
- osobe sa intelektualnom ometenošću (Daunov sindrom, Fragilno X, moždana oštećenja, cerebralna paraliza);
- decu sa hiperkinetskim ponašanjem i poremećajem pažnje (ADHD);
- osobe za povredom ili bolešću (hronične bolesti, mehaničke povrede, rak…);
- osobe sa socijalnim ili emocionalnim problemima (hiperkinetski sidrom, post-operativna stanja, deca bez roditeljskog staranja, deca izložena nasilju ili zanemarivanju, psihijatrijaska oboljenja, osobe za Parkinsonovom bolešću, osobe sa Alchajmerovom bolešću….)
Na koji način će radna terapija pomaže?
Osim na poboljšanje kvaliteta života i svakodnevnih aktivnosti radna terapija utiče na :
- poboljšanje finih motornih pokreta i kordinacije (igre loptom, precrtavanje, gađanje mete);
- osamostaljivanje i samopomoć (lična higijena, oblačenje, ishrana, kretanje ispunjavanje obaveza);
- korigovanje neodgovarajućih oblika ponašanja (pisanje i razgovor o osećanjima tuge, besa…)
Radna terapija može da obuhvata i aktivnosti šivenja, pletenja, izrade ukrasa i figurica, one predstavljaju agažovanje i okupiranje deteta u cilju razvijanja kreativnosti, upornosti i istrajosti u radu.
Нема коментара:
Постави коментар